Evo da se javim iz Novog Zelanda.
Naime,eto kad sam već tu da vidim što ima ovdje za odronit. Uglavnom pronašao sam na sjeveru Novog Zelanda zaista zanimljive pozicije, opće poznate u svijetu ronjenja. Dva potopljena broda,Rainbow Warrior i Canterbury, o prvom malo više u nastavku i pokoja sličica.
Na ronjenje se ide iz turističkog gradica Paihia. Malo sam pronjuškao i pronašao ronilački centar „Paihia Dive“, te ugovorio za početak ronjenje na čuveni wreck Rainbow Warrior.
Greenpeace je nazvao taj (i sve iza njega) brod po starom proročanstvu sjevernoameričkih domorodaca. To proročanstvo ili priča glasi otprilike ovako:
“Jednom u budućnosti, kažu indijanci, životinje će početi nestajati.
Ljudi neće više viđati vukove, ili medvjede, ili orlove. I priča teče dalje , ogromna stabla također će nestati. I ljudi će se međusobno boriti i ratovati, i među njima neće biti ljubavi.
I priča teče dalje, prekrasna duga na nebu će isčeznuti, i ljudi neće više vidjeti duge.
Ipak, djeca će doći.I ta djeca voljeti će životinje, i ona će životinje dovesti natrag.
Voljeti će stabla i šume, i ona će ogromna stabla vratiti natrag.
Ta djeca voljeti će druge ljude i pomoći će ljudima da žive u međusobnom miru.
Ta djeca će voljeti i dugu, i tu prekrasnu dugu vratiti će na nebo.
Iz tog razloga Narod američkih indijanaca, tu djecu naziva Ratnicima duge (Rainbow Warriors)…”
I još malo informacija:
Rainbow Warrior je ime za seriju brodova koji su plovili ili koji trenutačno plovi pod Greenpeaceovom zastavom.
Prvi brod potopljen je 10.07.1985. od strane francuske tajne službe(DGSE).
Brod koji trenutno plovi pod imenom Rainbow Warrior III. krenuo je 1989 godine.
Prvi brod porinut je pod tim imenom 29.04.1978., nakon što su stari brod preuredili.
Korišten je u mnogim Greenpeaceovim kampanjama protiv ubijanja i izlovljavanja tuljana i kitova, te protiv nuklearnih testiranja.
Početkom 1985. predvodio je flotilu brodova koji su krenuli protestirati protiv francuskih nuklearnig testiranja na Atolu Mururoa.Plan je bio da se nadziru testiranja i u pogodnom trenutku da se prosvjednici prebace na otok u pokušaju sprječavanja.
Francuska obavještajna služba, koja se infiltrirala u organizaciju, saznala je za te planove i 10.07.1985. potopila brod postavljenim eksplozivom.Na žalost od 12 ljudi koji su se u tome trenutku, fotograf Fernando Pereira, poginuo je pokušavajući spasiti dio opreme.
Na žalost, opet se pokazalo da kad nisu u stanju argumentima ušutkati prosvjede svi, pa čak i oni koji su začetnici moderne demokracije, pribjeći će sili.
Poslije su atentatori uhvaćeni, Francuska je morala platiti odštetu Greenpeaceu, i čak je tadašnji zapovjednik izjavio da mu ta smrt opterećuje savjest, na žalost prekasno.
Dvadeset godina poslije, saznalo se da je dozvolu za potapljanje dao i tadašnji francuski predsjednik Francois Mitterrand, na svoju sramotu.
Ljudski život bio je nepovratno izgubljen i nikakva odšteta ga nije mogla nadoknaditi.
Brod je na žalost bio previše oštećen da bi se popravak isplatio, pa su ga odteglili do zaljeva Matauri (na Cavalli arhipelagu otoka), da služi kao olupina za ronjenje i utočište za ribe.
U spomen, na datum potapljanja 10.07.1989. porinut je u Hamburgu posljednji , tj. aktualni Rainbow Warrior III.(keyo)